Sunday, September 28, 2008

Princeza golubica

Živeo nekada neki moćan kralj u Magrebu, na sreću čitavog naroda, njegovo kraljevstvo se prostiralo po čitavom Alžiru. Najveća mu je želja bila da mu žena rodi sina, koji će ga naslediti. Stoga se često ženio, ali ga nijedna žena ne načini ocem. Kralj beše utučen, jer se, iako lišen porodične radosti, brinuo za procvat zemlje posle svoje smrti, procvat koji su omogućavali njegovi mudri zakoni.

Tako, dok je on jednom sedeo u vrtu u senci drveta, uživajući u prijatnoj svežini, prolazio je pored drveta nekakav jevrejski trgovac, koji je nudio svoju robu i vikao:
- Ko hoće da kupi jabuke rođenja?
Čuvši ove trgovčeve reči, kralj mu pođe u susret; bio je najpre iznenađen što se u ovo doba prodaju jabuke, ali još više trgovčevim rečima, te ga odmah upita:
- Kakve su ti to jabuke?
A trgovac će na to:
- One imaju čudnu moć; žena koja ih pojede mora da dobije dete - sina ili kćer.
Čuvši reči jevrejskog trgovca, najmlađa kraljeva žena odmah odjuri da kupi jednu jabuku, potom se uputi u svoju odaju, pa tamo iseče jabuku na dva dela i pojede jednu polovinu.
Uskoro u njenu sobu dođe i kralj. pa kad ugleda drugu polovinu jabuke, koja je imala divan miris i boju, zažele da je okusi i prinese je ustima. Ukus je doista bio izvrstan, te kralj sa zadovoljstvom pojede drugu polovinu.
Pošto je jabuka bila vrlo ukusna, kraljica se vrati za preostali deo jabuke. Ali, odjednom, očajna, spazi da nema druge polovine. Stoga odmah ode kralju i upita ga šta se zbilo sa jabukom, a ovaj joj prizna da nije mogao odoleti njenoj lepoti i mirisu, pa ju je pojeo.
Posle izvesnog vremena kraljica opazi da će uskoro postati majka, a kralju se istovremeno pojavi na butini neka izraslina, koja je rasla sve više i poče da mu smeta; ne mogavši se kretati zbog nje, kralj je morao da legne u krevet.
Kraljica potom rodi sina i kralj beše presrećan: ovo rođenje ispuni sve njegove želje. Zlo koje ga je snašlo ne umanji mu sreću. Želeći ipak, da se oslobodi nevolje, on posla po lekare, ali niko od njih nije znao pravi lek.

U to doba beše na osobitom glasu mudrost nekakvog čoveka iz Magreba. Taj čovek je živeo usamljeno i to u nekoj planinskoj pećini. Čuvši za njega, kralj naredi da mu ga odmah dovedu. Kad čovek iz Magreba stiže pred kralja, dobro zagleda izraslinu na nozi, pa će reći:
- Ti si pojeo jabuku rođenja.
Kralj mu prizna i ispriča mu sve po redu dodajući da je polovina te jabuke usrećila njega i kraljicu.
Čovek iz Magreba je doneo mali sandučić, pa pošto dobro pregleda kralja, izvadi iz sandučeta mali svežanj u kome je bio oštar nožić. Tim nožićem raseče izraslinu i odatle izvuče komad živog mesa. Ali dok je on to radio, kroz otvoren prozor uđe nka paunica, dohvati to živo meso i odlete s njim.
Paunica ode van granica ovog kraljevstva i yaustavi se na drvetu, čije su se grane spuštale sve do jednog pojila. Konji kralja druge zemlje dolazili su da iz pojila piju vodu. Paunica nađe podesnu granu na tom drvetu, pa na njoj savi gnezdo.
Sledećeg dana, kad konji dođoše na pojilo, konjušari opaze da ih je nešto uznemirilo, pa, zagledavši se malo u vodu, videše nekakvu senku; od te senke se i sami prepadnu. Odmah odoše da to jave svom gospodaru. Čuvši ih, kraljev sin će reći ocu:
- Oče moj, dozvoli mi da pođem na pojilo. Radoznao sam da vidim šta li ih je tako uplašilo.
Kralj to doyvoli sinu. Sutradan on povede konje na pojilo jašući na jednom od njih. Stigavši, zagleda se u vodu i u njoj spazi neku senku, koja ga mnogo začudi. To beše senka neke mlade devojke nadzemaljske lepote. Videvši je, kraljević se uzbudi i onesvesti, pa ga tako onesvešćenog preneše u dvorac. Njegov život je tri dana bio u opasnosti, tri dana je lebdeo između života i smrti. Kralj se ozbiljno zabrinuo za sina, pa na sve strane posla ljude po lekare, ali pomoći ne beše. Tad jedan od lekara, koji je poznavao čarolije veštica, ali i lekarsku veštinu, reče kralju:
- Tvoj sin je omađijan. Video je lik neke prelepe devojke i odmah se u nju zagledao.
Ovaj lekar pomogne da se kraljević povrati u život. A kraljević, čim se malo pridiže, pođe odmah na pojilo da traži senku prekrasne devojke. Ugledavši je ponovo, on se uybudi, pa misleći da će je opaziti na drvetu, podiže glavu - ali tamo ugleda gnezdo.
Kraljević beše sav očajan, pa kad se vrati u dvorac, ode majci i ispriča šta ga tišti. Na kraju joj reče:
- Treba da mi pronađeš neku staru i iskusnu ženu koja sve zna.
Majka nije mogla ništa da odbije svom jedincu, a pogotovu sad kad je u pitanju njegov život, pa stane tražiti neku iskusnu staricu. Kad je pronađe, ispriča joj sve po redu, onako kako je čula od sina.
Saslušavši je, starica reče:
- Ta mlada devojka, čiju je sliku kraljević ugledao u pojilu, zacelo je nekakva vila. Nju je othranila paunica, čije je gnezdo na drvetu. I ona je vanzemaljsko biće. Sve je to učinio jevrejski trgovac koji prodaje jabuke, jer je on čarobnjak. Jedino on može pomoći. Potražiću ga i dovesti.
Žena doista pronađe trgovca, pa ga dovede u dvorac, a potom i njega povedoše na pojilo; on je nosio nekakve tajanstvene knjige. Kad stignu na pojilo, on izgovori neke tajanstvene reči, zapali mirisavu travu, i stane bajati, a mlada devojka se preruši u golubicu, pa na veliko očajanje mladoga kraljevića, odlete zajedno sa paunicom. A kad pade mrak, ponovo stade na granu drveta.
Čarobnjak je čarao sedam dana, ali bez uspeha. Golubica je odlazila u praskozorje, a vraćala se kasno uveče. Ali sedmog dana je videše kako napušta drvo i silazi na zemlju. Tu, ostavivši svoj ptičiji oblik, pojavi se u svojoj natprirodnoj lepoti. Kraljević je bio očaran; sad je pred njim bila devojka čiju je senku video u pojilu. Stoga se zareče da će se oženiti njome.
Ali, na svoju veliku žalost, on se pre kratkog vremena oženio svojom rođakom, kćrkom rođene tetke. Njegova majka je i ranije opazila da on ne voli svoju ženu, pa mu je više puta zbog toga prebacivala, zamerajući mu što se tako ponaša.
- Sine moj, - govorila mu je ona - kako se čudno ponašaš. Čim uđeš u kuću, zatvaraš se sam u sobu, a kad izlaziš, zatvaraš svoju ženu. Ni časa ne provodiš s njom.
Ali kraljević joj nije odgovarao, već je odlazio neznano kud. A sad mu misao da se oženi neobičnom lepoticom nije izlazila iz glave. Stoga ode ocu i reče:
- Oče moj, sreo sam devojku koja me jedina može usrećiti. Hoću da me oženiš njome, i to što pre, i želim da naša svadba bude svečano proslavljena.
Kralj popusti sinovoj želji, pa odmah naredi da se pripremi svadbena svečanost. Ali svadbu odlože za sedam dana.
Kraljevićeva prva žena bila je ljubomorna, a njegova majka je u novoj kraljevićevoj ženi gledala opasnu suparnicu kćeri svoje rođene sestre. Stoga su obe želele samo jedno - da se prekrasna devojka ponovo pretvori u goluba. Znale su da im u tome može pomoći jedino jevrejski čarobnjak, pa se njemu obratiše. Ovaj im dade jednu iglu.
- Kad joj priđete, - rećiće on kraljici - uzmite peškir tobože da joj obrišete vrat, pa joj recite kako biste želeli da je očešljate. Ona će to rado prihvatiti. Iskoristite taj trenutak, zabodite joj iglu u glavu i ona će se odmah pretvoriti u golubicu.
Čuvši ovaj savet, kraljica se obradova, jer je ynala da se čarobnjaku može verovati. Znala je da će pretvoriti u golubicu lepu devojku, čiju je smrt priželjkivala. Kad lepotica dođe, ona uradi sve onako kako joj je savetovao trgovac.
Princeza se ponovo pretvori u pticu i mašući krilima odlete u kraljevski vrt, pa stade na jedno veoma granato drvo, pod čijom se kronjom moglo zaštititi od sunca čitavo jedno pleme. Kad kraljević sazna za nestanak one koju je voleo, upita majku:
- Reci m i, majko, kud je isčezla?
A majka mu odgovori:
- Sine moj, znaj, tvoja žena nije stvorena za kuću. Njoj je potreban slobodan vazduh, potrebni su joj šuma i polje.
To silno rastuži kraljevića. Da bi rasterao tugu, reši da iskrči jedno neobrađeno polje u blizini svog vrta, pa da tamo zasadi drveće i načini prijatan kutić za sebe.
Ljudi se latiše posla. ali dok su radili, čuše nekakav glas. Taj glas je ličio na glas mlade devojke. Čuše i reči:

- Jabuka je učinila da se rodim, paunica me je odgajila, kraljević htede da se oženi mnome, ali su me omađijale njegova majka i žena; one su me pretvorile u golubicu.

Ljude koji su radili u polju uznemiri ova žalopojka, ali tad odjednom nastade jak pljusak, pa se oni skloniše pod široke grane drveća. Uto se začu nekakav smeh, te kiša prestade.
Ljudi nastaviše posao, ali ponovo čuše glas, pa žalopojku, a posle toga kiša opet poče da pada, pa ih primora da traže sklonipte, ali tad kao i prvi put smeh rastera kišu. Tako je to trajalo čitav dan. Ne znajući šta se to zbiva, preplašeni ljudi otrčaše kraljveiću pa mu sve ispričaše. A ovaj ode onoj staroj i iskusnoj ženi da je upita za savet.
Starica pristane da mu pomogne. Zatraži da joj donesu ručnu vodenicu, malo pšenice, sito, dasku za mešenje testa, tiganj i kavez. Još reče kraljeviću da je niko ne uznemirava dok bude radila u polju. Kad joj sve to dadoše, stavica ode pod veliko drvo i pretvarajući se da je slepa, postavi naopako vodenicu, pa stade na njoj mljeti žito. Golubica spazi sa grane da je slepica naopako postavila vodenicu, sažali se na nju pa joj reče:
- Dobra majko, naopako si postavila vodenicu, tako se to ne radi. Hajde, okreni vodenicu.
A starica će na to: - Kćeri moja, izgubila sam oči pa više ništa ne vidim- Siđi drago dete, pa mi pokaži kako se to radi.
Ali golubica je bila oprezna, pa ne htede da siđe, a starica, pretvarajući se i dalje da je slepa, nastavi svoj posao. Nekako uspe da samelje malo pšenice, pa posle stade sejati brašno ali je i sito okrenula naopako. Golubica ju je sve vreme posmatrala, pa će opet:
- Dobra majko, to se tako ne radi! Okreni sito, pa lepo prosej brašno!
A starica joj odgovori:
- Kćeri moja, rekla sam ti da sam slepa i ništa ne vidim. Dođi, o kćeri moja, da mi pokažeš kako treba raditi.
Još nepoverljiva prema starici, golubica ne smede da napusti granu. Starica potom stade mesiti testo, ali opet naopako postavi dasku za mešenje. Napravi nekoliko pogačica koje stavi u tiganj da se prže, a pri tom i tiganj okrenu naopako. Golubica ju je sve vreme opominjala da sve naopako radi, ali nikako nije silazila na zemlju da starici pokaže kako treba raditi. Najzad, starica uze kavez, pa pipajući po njemu, stane tražiti vratanca. Ali ih je uzalud tražila.
Pretvarajući se da je očajna zbog toga, starica počne plakati i jadati se:
- Koliko sam nesrećna, jadna ja! Ko li će mi samo pomoći? - Golubica se tada sažali, pa dolete do nje.
Starica je krišom pažljivo posmatrala svaki njen pokret, pa kad joj beše na dohvat ruke, dohvati je, brzo pronađe i otvori vratašca i gurnu je u kavez. Zatim kavez odnese kraljeviću, a ovaj. presrećan što je došao do golubice, zatvori je u sobu, zaključa vrata, pa ključ ponese sobom.
Ali starica o svemu obavesti i kraljicu. Kraljica dođe do sobe, napravi drugi ključ i uđe, otvori kavez izvuče golubicu, pa je baci u šupu za ugalj.
Kad se kraljević vrati iz lova, opazi da je neko ulazio u njegovu sobu i da je kavez prazan. Odmah pojuri majci i upita je šta se desilo sa golubicom. A ona mu reče:
- Ona je sad u šupi za ugalj. Takve ptice vole ugalj i smetlište, a ne uređene sobe.
Čuvši to, kraljević odmah otrča do šupe. Tamo pronađe golubicu i ponese je sa sobom. Ona je izgledala jadno. Njena krila i perje behu uprljani od crne prašine i đubreta. Kraljević htede da je opere, pa uze toplu vodu i četku i poče da joj čisti perje i krila. Ali tad pod prstima oseti iglu koja joj beše zabodena u glavu. Odmah je izvadi i tad se, na njegovo veliko iznenađenje, golubica pretrovi u devojku, u onu devojku koju je toliko voleo i kojom je hteo da se oženi. Videvši to, on beše presrećan.
Tako je otkrivena kraljičina pakost. Kad sazna za sve prljave poslove svoje žene, kralj se rasrdi, naredi da je uhvate i bace u tamnicu. to isto uradi i sa svojom snahom, njenom saučesnicom.
Tad u dvor stupi neka ženasva ukrašena dijamantima i zlatom. To beše pomajka kraljevićeve žene; ona osta malo kod svog zeta i kćerke, a potom se opet prometnu u paunicu, pa odlete daleko. Često je dolazila prerušena u ženu da ih vidi i malo posedi kod njih, a onda bi se opet prometnula u paunicu i odlazila.
A kraljica i kraljevićeva prva žena morale su do kraja svog života da ispaštaju za svoja zlodela.

(alžirska bajka)

2 comments:

Maya Freeman said...

Blogger arachesostufo said...

will be good an automatic translator.. bye

September 19, 2008 2:55 AM

Maya Freeman said...

Blogger The_Age_of_Love said...

I would be a great job if you have in mind that this is only a half of a story.. :)

September 20, 2008 3:14 PM

Badge